Gejming danas i gejming uopšte
Sredinom '80tih, 2D igre vladaju. Stvara se temelj video igara. Svaka godina je kao tehnološki most. Napredak, napredak. Bitovi/pikseli/sprajtovi. Nastaju malo je reći legendarne igre. Nintendo popularizuje Famikom/NES. To se sve može nazvati kao početak ili kao rano detinjstvo. Uzbudljivo je. Kao novi život koji se rađa, znatiželjno je. U isto vreme su arkadne igre makar za generaciju tehnološki ispred. 16bitna era je kao cvetanje. Već je apsolvirano sve i pomeraju se granice. Bilo da se igrao Master system, amiga, c64, nes, snes, md...uzbudljivo je. Čeka se naredna generacija koja će da odskoči. Kreće eksperimentisanje. Odjednom su svi u 3D fazonu. Sramota je igrati 2D. Prevaziđeno je. Nastaju ponovo neke kultne igre. PC takođe tokom devedesetih cveta. Ali ima to odličje pc-ja i distinkcija izmedju PCja i konzola je očigledna.
Ja se lepo sećam kad sam video Dreamcast po prvi put. To je stvarno bilo kao da si otišao u budućnost. Posle i PS2. Taj generacijski skok, u rezoluciji, u razlici u poligonima, je za mene bio šokantan i tako upečatljiv, da to nikad neću moći da zaboravim.
Početak 2000tih, mogu da nazovem kao neki adolescentski period. Kad su ljudi mladi, kada se bune i kada misle da su neuništivi. Gejming se oblikovao u ono što želi da bude. Sve pršti od konkurencije. Nintendo Game Cube, koji je tehnički bio jači od PS2, ima fenomenalne igre, ali neuspešan finansijski. Kod PS2 ne može ni da se nabroji šta je sve imao, kakva kolosalna konzola. Ulazi Xbox, odlazi Sega. Xbox nekako nastavlja Seginim putem, čak Sega ima ekskluzive samo za Xbox. Po mom skromnom mišljenju najbolja generacija.
Raznolikost, konkurencija, kvalitet i prosto, zabava. Jako mi je žao što finansijski nisam mogao da priuštim sebi tu generaciju kad je trebalo.
Za sedmu generaciju isto nemam ništa loše da kažem. Početak HD slike, važno je da broj piksela raste. Tad sam skroz već bio u nekom drugom fazonu. Prestao sam da razmišljam o igrama. I dalje Sony fura ekskluzive. Nintendo menja plan. Ide na kežual publiku i to radi jako uspešno. Pokušava da se pozicionira. Gejming je zreo.
I dalje se pokušava biti inovativan. Prave se rizici.
Sledeća generacija, je tehnički bila brzo prevazidjena od strane PCja. PC postaje sila koja više ne može da se ignoriše.
Današnje doba bih uporedio sa čovekom u srednjim godinama ili malo starijim. Kada se nameće mišljenje da je sve što je bilo, sada nekako neodrživo. Bolest novog veka, paraliza izbora. Iako je s jedne strane, izbor veći nego ikad, sve nam je dostupno, nešto fali. Fali prostota zabave i zanimljivih igara. Došli smo na 4K, a lažno se reklamiramo za 8K. Pikseli su toliko mali, da bi morao neko na 200x da ti zumira da provališ razliku. Razvoj igara traje mnogo, preužasno je skupo i model ekskluziviteta odlazi u vodu. Pričamo kako ćemo da pravimo 8k, pathtracing/raytracing, fotorealističnu grafiku. Ok, ali neka ide već jednom u nekom pravcu. Da bi se nešto novo rodilo, nešto staro mora i da umre. VR mi ne deluje kao da će biti budućnost, iako je nekako logično bilo da će biti. Ako je to streaming, sign me out. I mi matori prdeži smo malo 'licumorni', tražimo sve benefite modernih igara, da su bogate u sadržaju, pomerili smo očekivan nivo kvaliteta, a onda se žalimo što AAA izlazi nezavršeno ili retko. Postoji tajni sastojak koji nedostaje. Zabava. Switch koji 10god kaska tehnološki to dokazuje. Nedostaje zabave, originalnosti i malo magije. Nije potpuno nestalo, ali je baš malo.
Kad god je neka kriza, imamo stvorene mehanizme da tražimo ventil. Da se vraćamo unazad u bezbrižnija vremena. Zato je retro gaming ušao na velika vrata ponovo. Deluje mi da su ljudi jako nezadovoljni sa onim što nam se nudi kao maintsream.
I mi se menjamo. Nemamo više ni strpljenja ni razmišljanje kao nekad. Tako da treba biti fer prema gejmigu danas. Dobar je, kakvo mu je trenutno stanje. Uporno se traži novi model, ali nema udice. Možda sa novim generacijama i nađu neki novi model. Mi matori ionako imamo backlog za još dva života.
Da završim ovaj moj solilokvijum proseravanja pozitivno.
Imamo najveći izbor igra ikada. Reći da nema ničega dobrog da se igra, je samo izgovor. Kad se ima vremena za to.
Peace out!
Comments
Post a Comment